U ugodnoj raspravi članovi su istaknuli kako ih se djelo osobito dojmilo jer je autobiografsko, obiluje iskrenim i živopisnim opisima surovog otočkog života, poput opisa grubih, radom izmučenih ruku Nazorovih oca i majke i ostalih žena koje trpno nose svakodnevicu.
Posebno su naglasili autorovu zrelost u mladenačkim godinama, koja se osjeća u svakoj stranici priče.
Iako su mnogi „Vodu“ čitali još u djetinjstvu, ovoga su je puta doživjeli na posve nov način — zrelije, dublje i emotivnije.
Jer knjige rastu s nama, a mi s njima!
Categories: Uncategorized
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.