Stara knjižnica večeras je bila krcata. Brojni Kninjani došli su poslušati predavanje dr. Semira Osmanagića o piramidama koje je potrajalo skoro dva sata.

Ovaj nezavisni istraživač i publicist, dosta popularan među pukom, predstavio je svoje teorije o piramidama kao energetskim strojevima.

Posebno se osvrnuo na piramide u Visokom i tunele Ravne predstavljajući rezultate provedenih raznih mjerenja – od struktura vode, preko negativnih iona do nekih sasvim novih energetskih parametara, ali i govoreći i o iskustvima ljudi koji su posjećujući kontroverzno otkriće u srcu Bosne doživjeli duhovne i zdravstvene promjene i blagodati.

Ne ulazeći u to je li ono što Osmanagić govori znanstveno utemeljeno ili ne, očito je da je ljudima drag i da ljudi vole tematiku kojom se bavi.

Zašto ljudi toliko vole i Mišaka i Osmanagića?

Je li riječ o potrebi bijega suvremenog čovjeka od vulgarno materijalnog i vulgarno racionalnog svijeta u kojem živimo, odnosno svojevrsnoj potrebi za metamistikom ili ljudi u onome što Krešo i Semir pričaju prepoznaju skrivenu i zatajenu istinu – zapravo nije ni bitno.

Jesu li iskustva ljudi koji su bili u Visokom (a dosta ih je danas u publici diglo ruku na pitanje jesu li bili tamo) plod autosugestije ili stvarno tu nečega ima – također nije pretjerano bitno.

Previše kao civilizacija imamo potrebu za egzaktnim i čvrstim odgovorima i dokazima. A nekad se samo treba prepustiti doživljaju. Pa i doživljaju negativnih iona u tunelima, zašto ne?

Ja osobno – preporučujem.

Dugi pljesak za svoju izvanrednu izvedbu dobile su jučer Mladena Gavran i Ana Vilenica za predstavu “Sladoled” koju su odigrali pred punim gledalištem male scene u Staroj knjižnici.

Glumice ovako visokog ranga bi vrhunski odigrale i tekst telefonskog imenika, a s obzirom da je autor teksta najizvođeniji hrvatski pisac u zemlji i inozemstvu Miro Gavran, a redatelj predstave Boris Svrtan uz kojega se vežu brojne glumačke i redateljske uspješnice – cijeli proizvod je jedno malo umjetničko remek djelo.

Prikazale su Mladena Gavran i Ana Vilenica u sat i pol vremena cijeli jedan ljudski život, odnosno živote majke i kćeri ispreplićući trenutke komedije i drame i uvlačeći publiku u čarobni svijet kazališne mašte.

Publika oduševljena, a čuli smo kasnije – i glumice iskreno oduševljene kninskom publikom.

Knjižnica se nekako etablirala kao kuća kulture u našem gradu, a večeras je bila krcata pa zato i ovakav naslov.

A razlog zašto je bila puna je sjajni Jurica Galić Juka, čovjek koji je prešao neobičan put od žestokog navijača i “izbacivača” do vrhunskog putopisca, fotografa i svjetskog putnika kojega na Facebooku prati 73 tisuće, a na YouTube-u 54 tisuće ljudi.

Večeras je u knjižnici predstavio svoja dva putovanja po Etiopiji, a gledatelji su u paketu dobili neobične geografske predjele, jedinstvene antropološke, etnografske i povijesne podatke i izvrsne fotografije.

Saznali smo tako o ženama koje se s osmijehom daju bičevati od strane muškaraca jer je to dio rituala upoznavanja i zasnivanja budućeg zajedničkog života. A onda te iste žene postaju alfa žene, odnosno glave obitelji.

Saznali smo i o inicijaciji dječaka u muškarce, o borbenom etiopskom narodu kojega nitko nikad nije uspio pokoriti, o crkvi u kojoj se čuva kovčeg saveza, o manastiru na vrhu litice, o nevjerojatnim mjestima gdje je jedino živo biće koje može opstati – čovjek, o Jukinom rukovanju nožem koje ga je spasilo belaja…

Juka nam se opet vraća u knjižnicu u drugom dijelu godine kada će predstaviti putovanje po Sudanu, a ovaj put to ćemo napraviti u staroj knjižnici i neće nas začuditi ako i taj prostor bude pun.