Večeras smo, u sklopu našega jesenskog programa, pogledali “Brezu”, filmski klasik Ante Babaje nastao prema istoimenoj noveli Slavka Kolara. U Mjesecu hrvatske knjige teško je zamisliti prikladniji izbor, djelo koje povezuje hrvatsku književnu baštinu i filmsku umjetnost, a svojim temama i danas potiče na razmišljanje.

Mnogi su “Brezu” zasigurno već gledali, neki možda i više puta. No, zahvaljujući suradnji s Hrvatskom kinotekom Hrvatskoga državnog arhiva, filmovi koje prikazujemo u našoj knjižnici digitalno su restaurirani, pa ih imamo priliku doživjeti u obnovljenom izdanju, s više pažnje posvećene slici i zvuku.Mogli bismo reći da je stvar jednostavna: mi pripremimo program, a vi odlučujete hoćete li doći.

Ipak, stvaranje publike u kulturi nije tako jednostavno. Publika se ne podrazumijeva, ona se stvara, njeguje i okuplja, susret po susret. Za to smo odgovorni svi, mi koji programe osmišljavamo i vi koji im svojim dolaskom dajete smisao.

Ovoga puta za nešto veću posjećenost zahvalu upućujemo Nadi Jakovčević, profesorici književnosti, čiji nas entuzijazam i predanost vlastitom pozivu podsjećaju koliko su važni ljudi koji i dalje s iskrenim zanimanjem prenose ljubav prema književnosti i umjetnosti.

Potresna priča o nježnoj seoskoj djevojci Janici koju uništavaju primitivni uvjeti života i surovost međuljudskih odnosa. Ona je odbačena i neshvaćena od svog muža Marka Labudana, a suosjećanje nalazi jedino kod seoskog osobenjaka Jože Svetog. No, to nije dovoljno za opstanak u sredini gdje je nježnost nedopustiva slabost i sramota…

Modernistički klasik Ante Babaje Breza, cijenjen jednako od publike i kritike, upečatljivi je spoj naturalizma i estetizirane fotografije inspirirane naivnim slikarstvom, a zbog ovakvog prikaza folklornih elemenata često se film uspoređuje s djelima Sergeja Paradžanova. Emocionalno vrlo dramatičan, film razvija Babajine tipične motive egzistencijalne tjeskobe, neprilagođenosti okolini i opsjednutosti prolaznošću. Ističe se upečatljiva ekspresivna gluma Fabijana Šovagovića i Bate Živojinovića te, njima suprotna, privlačna samozatajnost slovenske glumačke debitantice, manekenke Mance Košir. Film je na Pulskom filmskom festivalu 1967. u žestokoj konkurenciji osvojio Srebrnu Arenu, Zlatnu arenu za mušku ulogu (Bata Živojinović) i nagradu za snimateljski rad (Tomislav Pinter).

Besplatne ulaznice preuzmite u knjižnici.

Ova filmska večer realizira se kao gostujući program Hrvatske kinoteke Hrvatskog državnog arhiva.

Iako smo danas okruženi morem informacija, čitanje nije izgubilo na važnosti – naprotiv, čini se da nam je potrebnije nego ikada. Ono nam omogućuje stjecanje novih znanja, obogaćuje rječnik, potiče maštu i kritičko razmišljanje te nas uči strpljenju i sabranosti.

Ljubav prema pisanoj riječi ne razvija se uvijek spontano, već ju je potrebno njegovati od najranije dobi. Zato je važno kod djece poticati znatiželju, razvijati zanimanje za knjige i otkrivati im radost čitanja. Upravo je s tim ciljem nastala knjiga „Promisli pa kaži“, prva samostalna knjiga autorice Ljerke Teskere.

Ljerka Teskera po struci je nastavnica predškolskog odgoja, a tijekom svojega profesionalnog rada djelovala je i kao odgojiteljica u vjeri te odgojiteljica u programu ranog učenja engleskoga jezika. Živi i radi u Kninu. Kao suautorica dosad je objavila dvije knjige za djecu: „Sunce, vrati se!“ i „Roda i voda“.

Promocija knjige „Promisli pa kaži“ održat će se 15. listopada u prostoru Stare knjižnice, s početkom u 18 sati.

Totalni „Woodstock“ u knjižnici večeras. Publika je zauzela sve raspoložive stolice, sve raspoložive stepenice… Sreća pa nema lustera.

Da je postojala neka muha u knjižnici – itekako bi se čula večeras jer su svi s velikom pažnjom i zanimanjem slušali našeg Kninjanina Igora Čoku koji je predstavljao svoj roman „Mojom stranom ulice“.

Pokušao je Igor objasniti da postoje čudni ljudi – kojima je kulturni i umjetnički identitet bitniji od etničkog i kojima je slobodarstvo (čitaj: rock and roll) bitnije od bilo koje druge vrijednosti.

I koji su u vremenu rata zauzeli antiratni stav. A to je kao da u vrijeme velikog potopa staviš sušiti veš. Ili kao da avion gađaš praćkom.

Pokušao je Igor objasniti sebe i sve ostale slične ljude koji su se otisnuli od krda u vremenu kad je za to trebalo najviše hrabrosti i ludosti.

Objasniti i sebi i drugima – jer ovakve knjige su oblik katarze. Katarza je bila i njegova nagrađivana knjiga fotografija „Život u limbu: knjiga ožiljaka“, a sada ju je dovršio kroz roman „Mojom stranom ulice“. I rekao je večeras da je to – to, da sada zaključava Pandorinu kutiju (katarze) i baca ključ u more (ili u Krku, ne sjećam se).

Igor sutra u Splitu zajedno s velikim norveškim piscem Jo Nesbø-om predstavlja svoj roman kojega možete posuditi u kninskoj knjižnici.

Narodna knjižnica – Knin omogućit će i ove godine svim kninskim prvašićima besplatan upis, odnosno besplatnu godišnju članarinu za školsku godinu 2026./2027. Sve što trebate je doći u knjižnicu sa svojim prvašićem, obaviti upis i preuzeti iskaznicu.