“Samo postojanje knjižnica najbolji je dokaz da možda još uvijek ima nade za budućnost ljudskog roda” citat je s kojim je započeo ovaj susret, te je poslužio kao nit vodilja kroz razgovor u kojem je istaknuta važnost knjižničara koji prepoznaju potrebe svojih korisnika, ali i njihova uloga u povezivanju ljudi kroz knjigu i čitanje.
Istaknuti su kao izrazito dojmljivi opisi beskrupuloznosti i podmuklosti lokalne zajednice, koja zna odbaciti pojedinca samo zato što je drugačiji. Iako je radnja smještena u vrijeme Velike depresije, večerašnji je zaključak zajednički kako je jezik romana univerzalan, a njegove poruke i danas jednako snažno odjekuju.
Categories: Uncategorized
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.