![\"1\"](\"http:\/\/nkknin.hr\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/1-1-676x1024.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
PLAVA LISICA<\/strong><\/p>\n Godina je 1883. U pozadini radnje surov je islandski krajolik. Pratimo sve\u0107enika Baldura Skuggasona u lovu na misterioznu plavu lisicu. Potom ulazimo u svijet botani\u010dara Friqrika Frij\u00f3nssona i njegove \u0161ti\u0107enice Abbe, ro\u0111ene s Downovim sindromom. Do kraja ovog kratkog, o\u010daravaju\u0107eg romana, pri\u010da povezuje sudbine likova u \u010dijim se \u017eivotima sve preokre\u0107e.<\/p>\n Plava lisica<\/strong> savr\u0161en je uvod u jedan literarni talent najvi\u0161e klase: Sj\u00f3n, danas jedan od najpoznatijih i najprevo\u0111enijih islandskih knji\u017eevnika, za ovaj roman nagra\u0111en je presti\u017enom Knji\u017eevnom nagradom Nordijskog vije\u0107a, a roman je preveden na vi\u0161e od trideset jezika.<\/p>\n PETI BROD<\/strong><\/p>\n Roman Peti brod<\/strong> (Piata lo\u010f, 2010.) hvaljeni je prvijenac jedne od najva\u017enijih suvremenih slova\u010dkih knji\u017eevnica Monike Kompan\u00edkove (1979.), za koji je 2011. dobila \u00a0najpresti\u017enije slova\u010dko knji\u017eevno priznanje, nagradu Anasoft litera.<\/p>\n Rije\u010d je o pri\u010di ispripovijedanoj iz perspektive dvanaestogodi\u0161nje djevoj\u010dice Jarke, koja \u017eivi s mladom i nezrelom samohranom majkom Lucijom te emocionalno hladnom bakom Irenom, u okru\u017eenju u kojem nema \u201enikakve duboke naklonosti, suzvu\u010dja ni razumijevanja… naznake intimnosti, bliskosti\u201c. Emocionalno zanemarena i prepu\u0161tena samoj sebi usred dru\u0161tvenog vakuuma okru\u017eenog d\u017eunglom postkomunisti\u010dkih betonskih zdanja u jednoj od \u010detvrti grada Bratislave, Jarka provodi dane sanjare\u0107i o mjestu na kojem \u0107e se osje\u0107ati sigurno: o malenom vrtu s ku\u0107icom koje je izgradio njezin djed u predgra\u0111u okru\u017eenom zelenilom, svome brodu u mirnoj luci\u2026<\/p>\n NE\u0160TO \u0106E SE DOGODITI, VIDJET \u0106E\u0160<\/strong><\/p>\n “Ne\u0161to \u0107e se dogoditi, vidjet \u0107e\u0161”<\/strong> zbirka je pripovijedaka o obespravljenoj gr\u010dkoj radni\u010dkoj klasi, ljudima koji \u017eive na periferiji Atene, u siroma\u0161nim \u010detvrtima koje se ne spominju u turisti\u010dkim vodi\u010dima. Junaci Ikonomouovih \u0161esnaest kratkih pri\u010da otpu\u0161teni su radnici i njihove obitelji, umirovljenici, radnici koji uzaludno \u010dekaju pla\u0107e, mladi parovi, gladna djeca. Suo\u010deni s te\u0161kim \u017eivotnim situacijama, bore se za svoje dostojanstvo, egzistenciju i prava vjeruju\u0107i u budu\u0107nost, \u010dak i onda kad im je sve oduzeto.<\/p>\n Ikonomou uvjerljivo progovara o temama koje su skrivene ispod povr\u0161ine. Kriti\u010dari ga hvale jer suptilno uvodi \u010ditatelje u egzistencijalne tjeskobe svojih likova, sna\u017eno prenosi ti\u0161inu, nevidljivo i neizgovoreno, a geste s lako\u0107om prevodi u nezaboravne slike.<\/p>\n Knjiga “Ne\u0161to \u0107e se dogoditi, vidjet \u0107e\u0161” smatra se svojevrsnim knji\u017eevnim simbolom gr\u010dke krize. Svojom univerzalnom vrijedno\u0161\u0107u i aktualnostima o kojima progovara bez cenzure i patetike, odu\u0161evila je svjetsku knji\u017eevnu javnost. Prevedena je na engleski, francuski, njema\u010dki, talijanski i \u0161panjolski jezik.<\/p>\n EKSPERIMENT<\/strong><\/p>\n Eksperiment<\/strong>, roman ciparske spisateljice Myrto Azine Chronidi, mo\u017ee se opisati kao \u201eistra\u017eivanje o erotskoj ljubavi i du\u0161i\u201c. Dva glavna lika, Ona i On, odlu\u010duju se upustiti u svojevrstan \u201eeksperiment\u201c: zajedni\u010dki napisati knji\u017eevno djelo i uspjeti u onome u \u010demu drugi nisu, a to je ostvariti istinsku suradnju i jedinstvo svojim pisanjem, propituju\u0107i istodobno jedno od najve\u0107ih ljudskih isku\u0161enja \u2013 po\u017eudu. Da bi se potpuno mogli posvetiti pisanju, tijekom \u201eeksperimenta\u201c moraju se suzdr\u017eavati od spolnog \u010dina i potisnuti pobu\u0111eni libido. Ona je samosvjesna \u017eena koja dr\u017ei do svoje slobode. On je \u201emudar \u010dovjek koji, ba\u0161 kao i Sokrat, vjeruje da jedino zna da ni\u0161ta ne zna\u201c. Tijekom pisanja oni se otkrivaju jedno drugome, a njihove pri\u010de refleksija su njihovih osobnosti, emocija, nagona te percepcija njihova odnosa. Rezultat ovog eksperimenta fluidna je i poeti\u010dna proza, niz pri\u010da u kojima se isprepli\u0107u teme poput ljubavi, seksa, religijske ekstaze, psihijatrije i mitova. Myrto Azina Chronidi za Eksperiment je 2010. godine dobila presti\u017enu Nagradu Europske unije za knji\u017eevnost.<\/p>\n POGRANI\u010cNI TERITORIJ<\/strong><\/p>\n Tonu Onnepalu (1962.) zaslu\u017eeno dr\u017ei titulu jednog od najcjenjenijih i najzna\u010dajnijih suvremenih estonskih autora. Svoj romaneskni prvijenac Pograni\u010dni teritorij (Piiririik) objavio je 1993. godine, pod pseudonimom Emil Tode, izazvav\u0161i njime pravu knji\u017eevnu senzaciju u toj maloj balti\u010dkoj zemlji. U me\u0111uvremenu je preveden na 15 stranih jezika te je do danas ostao najprevo\u0111enije djelo estonske knji\u017eevnosti nakon osamostaljenja.<\/p>\n Ispripovijedan u obliku niza pisama upu\u0107enih osobi koja je imenovana kao Angelo, ovaj roman iznosi potresnu ispovijest mladog \u010dovjeka koji je napustio svoju domovinu, zemlju smje\u0161tenu na istoku Europe, gdje \u201eni\u017eu se siroma\u0161ne i mra\u010dne Dr\u017eave \u0161to nemo\u0107no oplakuju vlastitu neostvarenu Povijest\u201c, kako bi prona\u0161ao sre\u0107u \u201ena Zapadu\u201c, odnosno u Parizu. No tamo se njegove iluzije uskoro rasplinjuju, jer \u201esve su se zemlje pretvorile u avetinjske pustinje ru\u0161evina kojima stada nomada tumaraju od jednog sredi\u0161ta interesa do drugog\u201c, a intimna ispovijest o razo\u010darenju postupno prelazi u pri\u010du o potrazi za vlastitim identitetom, ali i ispovijed o po\u010dinjenom zlo\u010dinu. Radnja ovog vi\u0161eslojnog, majstorski napisanog romana, koji krase nagla\u0161ena poeti\u010dnost i atmosferi\u010dnost, zalazi tako u te\u0161ko opipljiv, \u201epograni\u010dni teritorij\u201c stvarnosti i privida, \u010dime zna\u010denje ovog pojma nadilazi prvotan semanti\u010dki okvir jedne konkretne geopoliti\u010dke kategorije.<\/p>\n ISTINA<\/strong><\/p>\n Roman Istina<\/strong> mlade finske knji\u017eevnice Riikke Pulkkinen (1980.), osim u Finskoj, gdje je u\u0161ao u finale najpresti\u017enije finske knji\u017eevne nagrade ,postigao je i velik me\u0111unarodni uspjeh (preveden je na 17 jezika). Kriti\u010dari diljem svijeta osobito su pohvalili njezin psiholo\u0161ki precizan i poeti\u010dan stil, duboku karakterizaciju likova te odmak od melodramati\u010dnosti.<\/p>\n Istina je sna\u017ena, vje\u0161to i elegantno ispripovijedana obiteljska pri\u010da, s dubokim i zaokru\u017eenim karakterizacijama likova, kroz koju autorica nastoji sa\u017eeti slo\u017eene osje\u0107aje, sje\u0107anja i traume triju generacija.<\/p>\n Elsa, poznata psihologinja i sna\u017ena osoba koja je uvijek dr\u017eala obitelj na okupu, umire od raka, a njezin suprug Martti, cijenjeni finski slikar, i k\u0107i Eleonoora, ambiciozna kirurginja, poku\u0161avaju se pomiriti s tom \u010dinjenicom dok ih tuga emocionalno lomi. Unato\u010d vrlo lo\u0161em zdravstvenom stanju, Elsa je odlu\u010dila svoje posljednje dane provesti na obiteljskom imanju radije nego u bolnici, dok brigu o njoj preuzima unuka Anna, Eleonoorina k\u0107i. Ona pak sa sobom nosi breme emocionalnih odnosa sa svojim de\u010dkom Matiasom te joj boravak uz Elsu i Marttija slu\u017ei kao neka vrsta rastere\u0107enja.<\/p>\n Uskoro, sasvim slu\u010dajno, Anna saznaje za pri\u010du o Eevi, obiteljskoj dadilji o kojoj su baka i djed godinama s razlogom \u0161utjeli.<\/p>\n NA\u017dALOSNOST STVARI<\/strong><\/p>\n Sramili smo se svog pijanog pjevanja, svog prosta\u010dkog jezika, svojih povra\u0107otina i sve \u010de\u0161\u0107ih posjeta policajaca i ovr\u0161itelja. Sramili smo se, ali nismo \u010dinili ni\u0161ta da se promijenimo.<\/p>\n Roman Na\u017ealosnost stvari<\/strong> \u00a0jednog od najva\u017enijih suvremenih belgijskih autora Dimitrija Verhulsta (1972.) do danas je preveden na vi\u0161e od dvadeset jezika, te je autoru priu\u0161tio titulu \u201enajve\u0107eg talenta flamanske knji\u017eevnosti\u201c. Prema romanu je 2009. snimljen iznimno uspje\u0161an istoimeni film, koji je bio belgijski kandidat za nagradu Oscar.<\/p>\n Rije\u010d je o poluautobiografskom djelu, ispripovijedanom iz perspektive trinaestogodi\u0161njaka (poslije odrasla \u010dovjeka), od milja zvanog Dimitri\u0107, koji odrasta u disfunkcionalnoj obitelji, \u017eive\u0107i u ku\u0107i svoje bake Marije s ocem alkoholi\u010darom Pijem i trojicom stri\u010deva, Mrgom, Letvom i Hermanom: a svima njima zajedni\u010dko je da su \u201eupropastili svoje ljubavne veze i vratili su se mami\u201c, Dimitrijevoj baki.<\/p>\n Sada pak sav svoj ste\u010deni novac, \u0161to od poslova koje povremeno obavljaju \u0161to od socijalne pomo\u0107i, nemilosrdno tro\u0161e opijaju\u0107i se do besvijesti po lokalnim birtijama. Ni\u0161ta neuobi\u010dajeno za dru\u017einu koja smatra da je do\u017eivjeti \u0161ezdesetu \u201evrhunac malogra\u0111an\u0161tine\u201c. Samo je Dimitrijev otac imao stalan posao, na po\u0161ti, \u201eali i on je raznoraznim birta\u0161ima znao biti du\u017ean \u010dak po nekoliko mjese\u010dnih pla\u0107a\u201c.<\/p>\n Svojim iskrenim i neuvijenim stilom, pro\u017eetim surovim humorom i sarkazmom, ali i odre\u0111enom dozom suosje\u0107anja prema svojim likovima, autor nas s lako\u0107om uvodi u svijet bez srama i lijepih manira, u svijet otu\u0111enja i socijalne deprivacije\u2026<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" PLAVA LISICA Godina je 1883. U pozadini radnje surov je islandski krajolik. Pratimo sve\u0107enika Baldura Skuggasona u lovu na misterioznu plavu lisicu. Potom ulazimo u svijet botani\u010dara Friqrika Frij\u00f3nssona i njegove \u0161ti\u0107enice Abbe, ro\u0111ene s Downovim sindromom. Do kraja ovog kratkog, o\u010daravaju\u0107eg romana, pri\u010da povezuje sudbine likova u \u010dijim se \u017eivotima sve preokre\u0107e. Plava […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nkknin.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/328"}],"collection":[{"href":"https:\/\/nkknin.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nkknin.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nkknin.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nkknin.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=328"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/nkknin.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/328\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":350,"href":"https:\/\/nkknin.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/328\/revisions\/350"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nkknin.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=328"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nkknin.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=328"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nkknin.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=328"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"2\"](\"http:\/\/nkknin.hr\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/2-1-680x1024.jpg\")
<\/p>\n![\"3\"](\"http:\/\/nkknin.hr\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/3-1-682x1024.jpg\")
<\/p>\n![\"4\"](\"http:\/\/nkknin.hr\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/4-1-687x1024.jpg\")
<\/p>\n![\"5\"](\"http:\/\/nkknin.hr\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/5-1-692x1024.jpg\")
<\/p>\n![\"6\"](\"http:\/\/nkknin.hr\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/6-1-643x1024.jpg\")
<\/p>\n![\"7\"](\"http:\/\/nkknin.hr\/wp-content\/uploads\/2016\/07\/7-1-684x1024.jpg\")
<\/p>\n