Doista je trijumfalno Damir Karakaš „odvozio“ večer u kninskoj knjižnici koju će oni koji su došli pamtiti kao možda i najbolju do sada što se tiče književnih večeri.
Pričao je Damir o svojim knjigama, o književnosti i njenoj važnosti u površnom i efemernostima ispunjenom svijetu u kojem živimo, o svom nevjerojatnom životu još luđem od njegovih knjiga… Svirao je Karakaš u knjižnici i harmoniku, kao nekoć na ulicama Pariza, crtao ljude iz publike, otkrivao svoju intimu i dobro se (citiram ga) zaje.avao. I sve to u jednom dahu koji je trajao sat i pol vremena.
Čisto uživanje.
Ovo kninsko predstavljanje bilo je vjerojatno i zadnje Karakašovo jer mu je, kaže, sve to postalo naporno nakon što je svoje knjige predstavljao po cijeloj Europi.
Puno je poziva i dobro plaćenih angažmana odbio, ali Knin, kaže, nije mogao odbiti jer je čuo da se tu rade dobre stvari.
Nažalost, posjeta nije bila na razini. Nju je najbolje komentirao sam Karakaš: „Tko nije došao, njegov problem“, ali na kraju se oni koji to organiziraju zapitaju ima li uopće smisla to što rade.
Živimo u nekom ružnom vremenu gdje su ljudi (a posebno oni mladi) izgubili fokus, gdje su obuzeti kratkim efemernim videima u koja bulje na ekranima pametnih telefona dok im je stvarnost postala predugačka i dosadna, a kulturna događanja nešto posve strano, odbojno i nepotrebno.
U takvom vremenu nekad je frustrirajuće organizirati kulturna događanja. Ali da ćemo odustati, nećemo…
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.