Dvadesettrogodišnja studentica završne godine Kemijskog fakulteta, Katica Madžar u ljeto 1975. godine izlazi iz mora s ljetnog kupanja na Braču gdje je radila sezonu. Kad je izašla iz mora najprije osjeća trnce u rukama, a ubrzo potom ne osjeća više ni ruke ni noge. Do danas nije doznala što joj se zapravo dogodilo.
Iz dnevnika doznajemo kako se suočava sa iznenadnim i strašnim gubitkom zdravlja, kako preispitiva život i budućnost.
Iz dnevnika upoznajemo i njenu Majku Hrabrost koja se više od 40 godina sama brinula o Katici. Posebno potresan je opis smrti majke.
Iz dnevnika upoznajemo i veličinu i nesalomljivost ljudskog duha, ali i trenutke agonije gdje se autorica pita hoće li joj, kad umre, i duh biti sputan kao tijelo.
Ovim dnevnikom Katica je, kako je rekla, istraživala svoj život. Citirala je i Sokrata – „Život koji se ne istražuje, nije vrijedan življenja“.
Svima ostalima ostavila je jako vrijedno djelo. Koje navodi na razmišljanje i duboko preispitivanje života koje živimo.
Narodna knjižnica – Knin će u obliku knjige izdati dnevnik Katice Madžar. Uvjeren sam da će to iduće godine biti najčitanija knjiga u knjižnici.
Do tada, Katičnin originalni dnevnik, pisan rukom moći će se pogledati na skoroj izložbi koju ćemo posebno najaviti.
Večerašnje čitanje dnevnika dio je projekta „Život u gradu“ i istoimene izložbe koju u suradnji s partnerskim institucijama i prijateljskim udrugama pripremaju dvije u Berlinu školovane umjetnice Kristina Leko i Vedrana Madžar.
A sami projekt dio je programa Demokratizacija kulture sjećanja kojeg umjetnička organizacija Otvoreni likovni pogon iz Zagreba provodi s partnerima, Narodnom knjižnicom – Knin, Udrugom Porta i Srednjom školom Lovre Montija.
Hvala udruzi Atribut koja je večeras besplatno ustupila razglas i mikrofon!
Više fotografija pogledajte na Facebook stranici knjižnice.
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.