Eto, da budemo malo originalni u naslovu i da, uz malo pretjerivanja, osmislimo novu riječ. No, svi danas prisutni u kninskoj knjižnici u neku ruku su stvarno zaplovili u Jergovićevom čamcu, punom duha, suptilne mudrosti i dobrih priča.
Pričao je Jergović o pričama i o njihovoj važnosti, o pričama kada ih nitko nije zapisivao i kada su vukodlaci stvarno bili živi i o pričama danas.
O sevdalinkama i klapama nekad i danas. O tome kako su ljudi nekad bili drugačiji i posebni, a danas svi užasno dosadno sličimo jedni na druge.
O tome kako se pravi književnik stidi napisanog kao što se stidimo svog snimljenog glasa.
Pričao je i o rezovima koji razdvajaju jučerašnji i današnji dan u kriznim trenucima života i svijeta. Kada je jučer sve bilo normalno, a danas je rat. Kada je danas ružna stvarnost, a sve ono jučer bio je san.
Pričao je i o tome kako samo deset posto djece i odraslih čita knjige. I o tome kako bi njemu život bio užas da ne čita.
Bi li vama bio užas?
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.